stalež, društveni sloj koji se zasniva na ugledu i časti. Zatvoren je prema pripadnicima nižih društvenih slojeva, odlikuje se posebnim stilom života, a položaj se nasljeđuje rođenjem i učvršćuje ženidbenim vezama. Tipičan je za europski feudalizam (svećenstvo ili duhovno plemstvo, svjetovno plemstvo te ostali, odnosno treći stalež koji se u nekim područjima dalje dijelio na građanstvo i seljaštvo) i tradicionalno japansko društvo (carska obitelj s ratničkim plemstvom, trgovci i obrtnici, gradski puk, seljaštvo). U europskom feudalizmu vladarova zakonodavna ili savjetodavna tijela tradicionalno su okupljala predstavnike pojedinih staleža, dok vladar nije pripadao nijednomu staležu. Sastanci staleža kraljevstva prerasli su s vremenom u zakonodavne i sudske parlamente. Država koja počiva na staleškom uređenju jest staleška država (→ generalni staleži). U ustavnoj povijesti Hrvatske staleži su se sastojali od 4 reda: prelati, velikaši-magnati (knezovi, grofovi), plemići i slobodni gradovi kao pravne osobe. Skupno im je ime bilo staleži i redovi (status et ordines). Oni su na saborima (conventus, congregatio, diaeta) rješavali državne poslove i donosili zakone zemlje. I sudionici sabora zovu se staleži i redovi. Tragovi staleške podjele u suvremenom su se društvu održali u nekim oblicima profesionalnih ili znanstvenih ustanova (npr. liječničke komore, akademije znanosti) ili udruga koje su uglavnom isključive prema okolini, njeguju tajnost u svojem radu te primjenjuju zahtjevne kriterije i posebne obrede primanja u članstvo (npr. masoni, katolički Opus Dei).
